Kakvi su pitomi štakori kućni ljubimci?
Štakori su odlični kućni ljubimci! Najveći problem nije u samim štakorima već u ljudima koji povezuju pitome štakore sa njihovim rođacima iz kanalizacije. Povezivanje kanalizacijskog i pitomog štakora je isto kao da uspoređujete pudlicu i vuka. Unatoč sveprisutnim uvjerenjima, štakori su vrlo uredne i nezahtijevne životinje, a njihova inteligencija uvijek ostavlja bez riječi. Vrlo se lako pripitomljavaju i vežu za svoje vlasnike. Sve to ih čini jednim od najboljih malih kućnih ljubimaca uopće.
Piše: Ana Shek – Vugrovečki, dr. vet. med., Zavod za fiziologiju i radiobiologiju, Veterinarski fakultet, Heinzelova 55
Na pažnju gdje Ane Shek.
Poštovana gdjo. Shek,
naime pročitala sam na jednom forumu da uspješno liječite bolest head titlle kod kunića pa sam se osjećala slobodnom napisati vam e mail (ispričavam se unaprijed). Kako živim u malenoj sredini, a Zagreb mi nije blizu, molila bih vas za vaše cijenjeno mišljenje. Imam kunića, hermelin patuljasti, star je oko 9 mj.
Dakle, prije dva mjeseca mu je dijagnosticiran head titlle te je dobio antibiotik u kapima, vitamin b i vitamin c. Stanje se naglo popravilo nakon 36 dana!, glavica se ispravila, ali je prestao jesti, te je cijelo vrijeme pogrbljen stajao u kutu, dlaka mu je bila oštra i nakostriješena, odbijao je hranu, kuglice nisu povezane dlakom ali su jako malene. Jedno jutro sam zatekla kunića kako se trese, srce ubrzano kuca i kao da gubi svijest. Opet sam išla u veterinara, gdje mi je rečeno ; Znate nismo baš dovoljno opskrbljeni s lijekovima za zeke. Dobio je prodigest, probiotik prolife, multivitamin, santalina n6 i rečeno mi je sok od ananasa. Ok, sve sam koristila, ali stanje se ne mijenja, dapače kunić teško diše, kao da mu je jedna nosnica začepljena, sav je crn oko njuškice, ima iscjedak, kuglice su i dalje male, gubi ravnotežu, ne miče se iz kuta i odbija jesti. Od hrane mu je non stop ponuđeno sijeno (čisto) pelete i tu i tamo mu ponudim peršin (odmah navali) i kriškicu jabuke. Sve skupa on jede toliko malo da me strah da ne ugine. Pokušavala sam ga hraniti na špricu ali se opire, jedva 3 ml mu uspijem dati. Opet sam išla u veterinara, dobio antibiotik za prehladu. Nakon dva dana davanja lijeka nema pomaka. Dapače ,ima napadaje, grči se pada na bok i kao da gubi svijest, pa se opet vrati. Ne želi biti u svojoj gajbici pogotovo ne zatvoren već sjedi kraj peći na drva, grije se. Ako imate kakav savjet, bila bih vam neizmjerno zahvalna. Ne želim ga opet odvesti u veterinara jer mislim da mu neće pomoći.
Unaprijed vam se zahvaljujem i ispričavam na tome što sam bila slobodna pisati vam.
Srdačan pozdrav,
Ivana Čavlina
Dubrovnik