tkomehoce.info

Vajmarski ptičar je najstarija njemačka ptičarska pasmina. Dio njegove povijesti i porijekla je i dalje nepoznanica, ali se zna da je nastao na dvoru u Weimar-u, pod pokroviteljstvo vojvode Karla Augusta, početkom 19. stoljeća. Njemci su ga uzgojili (u početku) kao pse za lov na visoku divljač, u šumi, gdje je postojala potreba za psom sa odličnim tragačkim sposobnostima i neustrašivog prema predatorima. Križanjem mu se dodaju osobine stajanja i donošenja divljači.

Tijekom godina selekcijskog i planinranog uzgoja Nijemci su dobili vrhunskog svestranog lovačkog psa koji je sposoban tražiti i donijeti pernatu i dlakavu divljač, sa suhog i iz vode, koji traži stabilnim i neumornim kasom, koji nikad ne ide ni preširoko ni prebrzo, ima izvrstan njuh kako u traženju tako i u praćenju ranjene divljači nakon odstrela. Oštar, ali nikad agresivan, voljan učenja, te pokazuje veliku vodoljubivost i sposobnost traženja u vodi. Vajmarski ptičari su ( za razliku od drugih pasmina) živjeli uz gospodara u kući te su razvili jako vezu s čovjekom. Pasmina je u Njemačkoj priznata 1896., a klub vajmarskih ptičara osniva se 1897. godine. Prvi službeni standard donesen je 1935. Jako dugo vajmarski ptičar bio je isključivo u vlasništvu njemačkih lovaca i članova „German Weimaraner Club-a“. Tek 1929. Howard Knight iz Amerike postaje član kluba te uvozi ovu pasminu u Ameriku. Nakon drugog svjetskog rata članovi kluba bili su vrlo nezadovoljni zbog odlaska velikog broja primjeraka u ne-lovačke ruke izvan Njemačke te se donosi pravilo da se samo polovima svakog legla može prodati u inozemstvo. Danas se vajmarski ptičar proširio po cijelom svijetu i postao iznimno popularan zbog svog prekrasnog izgleda. Upotrebljava u skoro svim oblicima rada: spasioci, agillity, lov, vuča saonica, napad i obrana…… ali to je bio i ostao lovački pas nezamjenjivih kvaliteta. Žalosno je što se neke zemlje ne pridržavaju pravila Njemačkog uzgoja te se u tim državama vajmarski ptičar može uzgajati bez položenog ispita prirođenih osobina i bez ocijene kukova.

Vajmarski ptičar je srednje veliki sivi pas, aristokratskog izgleda. Predstavlja pojam brzine, ponosa i ravnoteže. Možemo ga vidjeti u tri varijacije sive boje: mišje-siva, srebrno –siva i srneće-siva., te nijansama tih boja, uz dopuštenu bjelinu na prsima i prstima, te tamniju prugu na leđima. Idealna dlaka je kratka i gusta, a postoji i varijetet duge dlake. Nešto snažnije građe od kod nas poznatijeg Njemačkog kratkodalkog i oštrodlakog ptičara. Mužjaci visine 59-70 cm, a ženke 57-65 cm. Svojim aristokratskim držanjem te spojem elegancije, izdržljivosti i inteligencije ostavlja snažan utisak. Glava je plemenita, umjereno duga sa izraženom okcipitalnom kvrgom. Izraz lica je dobroćudan i inteligentan. Oči u nijansama jantara, sive ili plavosive. Uši visoko nasađene i široko nošene, dosežu do kuta usana. Vrat je suh i čvrst, predprsje dobro izraženo, dobro razvijen, dubok prsni koš. Leđa nešto duža (što je karakteristika pasmine), čvrsta i mišićava. rep niže usađen u odnosu na druge ptičare. U kretanju leđna linija mirna, a kretanje je skladno i izdašno.

Za kraj htjela bi poručiti svima koji razmišljaju o nabavi ove pasmine da moraju znati da je to pasmina koja traži dosta truda i rada ali će vam isto toliko, i više, vratiti.

Piše: Marija Plenković, dr.vet.med., Veterinarska ambulanta Puntamika d.o.o., 23000 Zadar, Augusta Šenoe 38, telefon: 023 33 33 00