tkomehoce.info

Ježevi se ubrajaju u sisavce kukcojede, familiju Erinaceidae, a dvije glavne kategorije obuhvaćaju europskog ježa koji je veći, a bitno je napomenuti i zakonom zaštićen zbog istrijebljenosti, te afričkog ježa, najčešće držanog kao kućnog ljubimca. Zajedničko obilježje svih ježeva su oštre bodlje koje prekrivaju cijelo tijelo. One su u biti modificirane dlake, koje služe kao zaštita od predatora. Donji dio tijela, noge i njuškica prekriveni su finim krznom. Ježevi imaju pet prstiju na prednjoj i četiri prsta na zadnjoj nozi.

Prirodna boja je lješnjak smeđa, boja kojom se lako prikriju u prirodnom okruženju, s bodljama koje pri vrhu prelaze u bijelo.

Prehrana ježeva je raznolika, a najviše se zasniva na raznim kukcima i bubama. Ježevi su nokturnalne životinje, što znači da su najaktivniji noću i u tom razdoblju u prirodi prevale dug put u potrazi za hranom ili ženkom u doba parenja. Inače, mužjaci i ženke na prvi pogled izgledaju jednako, a razlika je u tome što se u ženke uočava četiri do pet pari malih bradavica duž trbuha, a analni i vaginalni otvor su vrlo blizu, dok je u mužjaka prepucij smješten na znatnoj udaljenosti od analnog otvora.

Ježevi su solitarne životinje, što znači da nisu socijalni i da ne žive u skupinama, već pojedinačno, svak za sebe. Zajedno se mogu vidjeti jedino kada se pare i kada ženka odhranjuje mlade.

Njihove najčešće obrambene reakcije protiv predatora su smatanje u klupko bodlja, premazivanje bodlji slinom – obrambena reakcija koja nije još do kraja razjašnjena, ali se pretpostavlja da time jež premazuje bodlje iritirajućim tvarima iz sline kako bi pojačao efekt obrane – te razni zvukovi, od dahtanja do puhanja, koji služe zastrašivanju predatora.

U prirodi je prosječni životni vijek ježa godinu i pol do dvije, a prosječni životni vijek ježeva kućnih ljubimaca je oko četiri do šest godina.

Sve popularniji

Posljednjih nekoliko godina afrički patuljasti ježevi u Europi postaju sve popularniji kućni ljubimci, a razlozi tome su brojni. Nije slučajno da su ove predivne i zanimljive životinje zbog svog izgleda jedni od najčešćih likova brojnih crtanih filmova i knjiga za djecu. No osim prekrasnog izgleda, ježevi plijene i brojnim zanimljivim karakteristikama.

Dakle, ježevi su zanimljivi zbog svojih životnih navika, relativno su jednostavni za držanje, nisu agresivni, uz malo strpljenja lako ih je pripitomiti, nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije u ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za ljude koji preko dana imaju puno obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca.

Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci koja se zbog nepromišljene kretnje, ili u igri, mogu nabosti na oštre bodlje, zatim ljudima koji su preosjetljivi na slinu kojom ježevi premazuju bodlje i koja u njih izaziva crvenilo i iritaciju, te ljudima koji tijekom dana žele interakciju sa svojim ljubimcem.

Ježevi su, kao što je već rečeno, solitarne životinje pa je najbolje držati samo jednu životinju, a što se tiče karaktera, svejedno je li riječ o mužjaku ili ženki.

Tijekom dana spavaju

Budući da tijekom dana ježevi spavaju, noć je rezervirana za kretanje i traženje hrane. U prirodi ježevi imaju vrlo velik radijus kretanja, tako da im je i kao kućnim ljubimcima nužno osigurati veliki kavez, kotač za trčanje, pa čak i sobu sigurnu od bježanja i struje, kako bi se što više kretati. Jedna od češćih patologija ježeva kućnih ljubimaca je pretilost, tako da ježu treba osigurati puno vježbe tijekom noći, u vidu kotača za trčanje, raznih igračaka i mjesta za penjanje (ježevi su odlični penjači i vrlo brzi trkači).

Za kavez je bitno da bude što veći, kako bi se jež osjećao ugodno, što uvelike utječe na njegovo psihofizičko zdravlje. Najbolje je da kavez bude plastičan ili staklen, pa čak i žičan, ali nikako sa žičanim dnom, kako ježevi ne bi zapeli nožicom i tako je ozlijedili. Stelja bi trebala biti što viša, tako da jež može rovati i zakapati se, a najbolji je papir narezan na rezance (ne novinski), te piljevina ili sijeno, iako oni nekad znaju dražiti dišni sustav i izazivati kihanje. Nikako ne treba upotrebljavati kore crnogoričnog drveća, koje zbog eteričnih ulja mogu jako dražiti dišni sustav. Unutar kaveza mora postojati mjesto za skrivanje, u vidu kućice, cijevi, ili krpe pod kojom životinje spavaju i gdje se osjećaju sigurno.

U kavez treba staviti dvije posudice za hranu – jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu – te posudicu/pojilicu za vodu. Neki ježevi od početka ne znaju piti iz pojilice te u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom, da životinja ne žeđa. Miris klora nekad zna odbijati ježeve od vode te je tada bolje davati vodu iz boce.

Hrane se insektima

Ježevi se ubrajaju u skupinu insektivora i velik dio njihove prehrane čine insekti, oni su pravi svejedi i jedu redom sve, od mesne do biljne hrane. Baza prehrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće, ili niskokalorična pseća ili mačja hrana, te posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve. Prehrana se mora upotpuniti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća dobro je davati endiviju, rajčicu, špinat, mrkvu, zatim jabuku, bananu, naranču, dinju, borovnice i grožđice, te svaki dan dodati i malo svježeg posnog kravljeg sira, kvalitetne mokre hrane za mačke (niskokalorične), kuhano jaje ili mesnu kašicu za bebe. Budući da su ježevi kućni ljubimci skloni debljanju, treba paziti da obroci ne budu količinski preobilni, te da se životinji osigura dosta kretanja, a jedan od načina kako to učiniti je pustiti živu hranu, kao što su crvi i skakavci, slobodno u kavez, kako bi se potakli prirodni instinkti i sprječilo debljanje.

Socijalizacija

Prvi korak je uzimanje životinnje iz provjerenog uzgoja, od uzgajatelja koji od malena navikava životinju na ruke, kako bi već u startu imali ježa koji nema strah od čovjeka. Nakon što jež dođe u novi dom, treba ga je pustiti jedan dan da se privikne i istraži novi životni prostor, te ga ne uznemiravati. Nakon toga slijedi socijalizacija koja zahtjeva puno strpljenja i izbodenih prstiju. Ježa treba nježno uzimati na uvijek oprane ruke, da se privikne na vlasnikov miris i da ga mirisi drugih životinja ili hrane ne prestraše i ne i učine plahim ili agresivnim. Naime, dokazano je da ježevi prepoznaju vlasnika po mirisu, pa je najbolje prilikom socijalizacije ne rabiti jake parfeme ni druge jako mirise. Da bi se jež što bolje privikao na Vaš miris i prihvatio ga kao normalan, također je dobro u kavez staviti neki vlastiti odjevni predmet, npr. jedanput nošenu majicu. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu slasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, odostraga prema naprijed do njuškice (proces koji traje tjednima), sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Nakon što se jež opusti u vašem krilu i krene slobodno istraživati u prostoru osiguranom od padova ili pregriženih električnih kablova, nastavite raditi svoje uobičajene poslove, kako bi životinja shvatila da se nema čega bojati.

Ježevi se razlikuju karakterom kao i ostale životinje i ljudi, pa tako ima onih znatiželjnih koji se brzo prilagode i vole igru, ali i onih koji su sramežljiviji i kojima treba malo duže da se opuste. Ježevi općenito vrlo rijetko grizu jer su im glavna obrana bodlje. Budući da prepoznaju osobu koja s njima provodi najviše vremena, nije rijetkost da se daju dirati samo jednoj osobi.

Ako imate druge kućne ljubimce, poput pasa i mačaka, uvijek budite na oprezu i nikada ih ne ostavljajte same.

Ako imate vrt, najbolje je ježeve ljeti tijekom dana držati vani. Naravno, životinju treba zaštititi od bijega i od predatora. Bitno je pripaziti da kavez nije izložen izravnom sunčevom svjetlu, jer ježevi teško podnose veliku vrućinu. Preko noći je ježa uputno unijeti u kuću, da ga se zaštiti od hladnoće i od kiše.

Najčešće bolesti

Bolesti zuba – Nepravilno trošenje, prenaraštanje i zubni kamenac.

Prevencija je tvrda hrana.

Bolesti probavnog sustava; Bakterijske i parazitne, te gutanja stranog tijela.

Debljina - Premalo kretanja i velike količine prekalorične hrane.

S debljinom su povezane bolesti omašćenja jetre i hepatitis, a rješenje su pravilna prehrana, čak i dijeta, te vježba.

Bolesti dišnog sustava – Bakterijske upale pluća, a mogu biti posljedica oslabljene imunosti zbog okolišnog stresa – prehladna prostorija, aerosoli – ako se životinja drži u kuhinji gdje su prisutne pare od kuhanja, mirisi i stalno provjetravanje.

Bolesti krvi – Leukemije, anemije, bolesti jetre, neoplazije.

Bolesti mokraćnog sustava – Bolesti bubrega, osobito u starijih životinja. Cistitis i urolitijaza u onih hranjenih isključivo mačjom hranom; terapija za to je premještanje životinje na kvalitetnu insektivornu dijetu.

Bolesti kože – Vanjski paraziti kao što su grinje, buhe i krpelji.

Razni tumori

Ipak, najčešće bolesti ježeva kućnih ljubimaca su pretilost, omotavanje olinjale dlake oko nožice ili prepucija u mužjaka, što može dovesti do gangrene, problemi sa zubima i problemi s kožom.

Dakle, socijalizacija ježa je vrlo bitna stavka, kako biste imali kućnog ljubimca u kojemu ćete uživati, ali jer važna i zato što je pitomu životinju kroz igru puno lakše pregledati, te prevenirati eventualne bolesti.

Piše: Maja Lukač, dr.vet.med., Veterinarska ambulanta “Šapa”, Taborska 5 a, tel. 01 3098 038, mail: malukac@inet.hr