tkomehoce.info

Kornjača čanara (Testudo hermanni) ubraja se u mediteranske kopnene kornjače -Testudininae, te je jedina kopnena kornjača koja naseljava naše krajeve. Također naseljava i sjeveroistočno područje Francuske, Španjolsku, Sardiniju, Korziku, Siciliju, te cijelo područje Mediterana. Budući da ih ljudi svake godine u vrijeme ljetovanja uzimaju kući kao suvenire, te su životinje praktički istrijebljene, kako u nas tako i na drugim područjima koje nastanjuju, te su zbog toga zaštićene. Misleći da o njima nema nikakve brige i da su jednostavne za držanje, velik ih broj ugiba. Naime, ljudi koji ih uzmu uglavnom ne znaju da ta kornjača zimi hibernira, tj. spava zimski san. Oni malobrojni koji to znaju, ne znaju pak kako to učiniti, tako da većina tih kornjača ne doživi ni slijedeće ljeto.

Kao i u većine kopnenih kornjača i u njih je izražen seksualni dimorfizam, odn. Razlika između mužjaka i ženki. Odrasle ženke mogu narasti i do 30 cm, dok su mužjaci nešto manji, oko 25 cm. Rep ženke je kratak i širok, dok je u mužjaka dugačak i zašiljen.

U prirodnom staništu (mediteran), ženke polažu jaja i do dva puta godišnje, a mladi se rađaju nakon odprilike dva mjeseca inkubacije.

Ono što je najvažnije je ponovno istaknuti je da su te životinje zaštićene te je STROGO zabranjeno uzimanje divljih primjeraka iz prirode. Važna je i činjenica da su divlji gmazovi, a time i kornjače, rezervoari mnogih bolesti, od kojih je za ljude najopasnija salmonela. Želite li, dakle, držati ovu kornjaču, jedini pravi izbor za vas, vašu obitelj i za dobrobit životinja je kupnja uzgojenog primjerka u trgovini. Naravno da o njima treba skrbiti na primjereni način i osigurati im optimalne uvjete.

Nastamba, tj. njene dimenzije, ovise o veličini životinja i njihovu broju, a dužina bi joj trebala biti jednaka dužini kornjače x 5, te širini kornjače x 3, pomnoženo s brojem životinja. Kao supstrat najbolje je koristiti kvalitetno sijeno, u koje se životinja često skriva i rado ga jede. Problem pri korištenju ostalih supstrata je u tome što su kornjače vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan. Ako se koristi terarij, bitno je da njegovi donji dijelovi nisu prozirni jer životinja tada stalno pokušava izići, što joj uzrokuje stres a može uzrokovati i brojne ozljede glave i udova.

U toplijem dijelu nastambe trebala bi se nalaziti žarulja za sunčanje, a temperature bi trebala biti 25-28^o C, dok bi u hladnijem dijelu temperatura trebala biti oko 22-25 ^o C. Da bi se oponašali koliko-toliko prirodni uvjeti života, sva rasvjeta tijekom noći mora biti ugašena, tj. životinji valja tijekom 24 sata osigurati približno 12 sati svjetla i 12 sati mraka, tj. gasiti rasvjetu u vrijeme kada i vani počinje padati mrak (stalno svjetlo životinji izaziva stres). Optimalna vlaga za ove vrste je 30-50 %. U hladniji dio poželjno je postaviti kućicu za skrivanje, u koju životinje rado ulaze tijekom noći. Potrebna je uv lampa (reptiglo 5,0 ) jer je uvb svjetlo nužno za normalan metabolizam minerala, odnosno za ugradnju kalcija iz hrane u kosti i oklop. U terariju mora biti i posudica s vodom, dovoljno duboka da se životinja u njoj okupa i da može piti, a opet dovoljno plitka da se ne utopi. Obzirom da kornjače vole defecirati u vodi, posudicu treba svakodnevno prati. Budući da ove kornjače rijetko ulaze u posudicu s vodom, uputno ih je jedanput u dva tjedna staviti u posudu s toplom vodom da se rehidriraju.

Za vanjski prostor u kojem kornjače borave bitno je da donji dijelovi budu ukopani, a gornji vrlo visoki jer su ove životinje odlični kopači I penjači te su se u stanju uspeti vrlo visoko, ili prorovati vrlo duboko, da bi izišle napolje. Pri držanju ovih kornjača bitno je imati na umu da su one poput konja; treba im puno sunca, prostora i kvalitetne zelene hrane te se preporučuju ljudima koji imaju vrt.

HRANIDBA MEDITERANSKIH KORNJAČA

Idealna prehrana za kornjače je ona koja kvalitativno i kvantitativno oponaša njihove hranidbene navike u prirodi. To znači da im treba hrana bogata vlaknima, s malo proteina i šećera te visokim udjelom kalcija naspram fosfora. Mješavina trave i djetelina s dodatkom lišća i cvjetova maslačka i hibiskusa, trputca, te lišćem duda, vinove loze i ružinog lišća čini formulu idealne prehrane mediteranskih kornjača kao kućnih ljubimaca. Suprotno mnogim mišljenjima, ove kornjače su isključivo biljojedi i, iako će pojesti ponuđeno meso, njihovi bubrezi nisu u stanju preraditi životinjske proteine, što uskoro dovodi do zatajenja bubrega, omašćenja jetre i smrti.

Zelena salata i rajčica ne mogu predstavljati jedinu hranu ovim kornjačama jer ne sadrže dovoljno tvari za njihov normalan rast i razvitak. Nije im uputno davati ni zelenje poput špinata, zelja i kelja, jer ono sadrži puno oksalne kiseline koja sprječava unos kalcija i njegovu ugradnju u kosti i oklop. Kaktusi iz roda Opuntia bez bodlji, te njihovi plodovi, predstavljaju izvrstan izvor kalcija za kornjače. Mnogo kalcija, a povrh toga i obilje vlakana sadrže i trputac i maslačak. Popis hrane: djetelina, maslačak (lišće i cvjetovi), trputac, crveni radič, rikola, matovilac, žabnjak, Opuntia spp., kaktusi bez bodlji, dudovo lišće, sljez (lišće i cvjetovi), sijeno, koprive, endivija (te mango, dinja, lubenica – ne prečesto). Bitno je znati da kornjača mora dnevno pojesti onoliko koliko bi sama našla u prirodi; pojede li više, dolazi do njenog neprirodno brzog rasta. Znamo li da može doživjeti i sto godina, jasno je da nije prirodno da već u drugoj godini života dostigne skoro punu veličinu. Taj problem prenajedanja prate i zatajenje bubrega i omašćenje jetre.

SUPLEMENTI

Ako se životinje hrane kvalitetnom hranom, te imaju sve navedene uvjete, uključivši uvb rasvjetu, od suplemenata treba davati samo prah čistog kalcijevog karbonata, bez dodatka fosfora. On se posipava po hrani, mladim životinjama i gravidnim ženkama svaki dan, a odraslima svaki do svaki treći dan. Svi ostali suplementi, napose ako se daju u većim količinama, mogu nanijeti mnogo više štete nego koristi.

ŠTO JE VAŽNO POSEBNO NAGLASITI?

Zaštićene zakonom – kupovati uzgojene

Nisu za držanje u kući tijekom cijele godine – prikladne su za ljude koji imaju vrt

Zimi unijeti u kuću i držati pri stalnoj temperaturi ( 24-28^o C) i tako prezimiti do proljeća

Hibernirati – nije za laike, to je zasebna tema

Ako ne postoji iskustvo s hibernacijom, životinje prezimiti

Piše: Maja Lukač, dr.vet.med., Veterinarska ambulanta “Šapa”, Taborska 5 a, tel. 01 3098 038, mail: malukac@inet.hr