tkomehoce.info

U svijetu postoji više od 3000 vrsta paličnjaka. Njihov engleski naziv phasmid dolazi od grčke riječi fantom i odražava njihovu izvrsnu sposobnost mimikrije, tj. stapanja s prostorom u kojemu se nalaze. Svi paličnjaci su biljojedi koji se, ovisno o vrsti, hrane lišćem kupine, maline, ruže, ligustrumom, itd. U prirodi ih ima različitih oblika (grančice, listići, cvjetići), veličina (3-55 cm) i boja (žuti, crni, zeleni, ružičasti..). Vrlo su zanimljivi ljubimci za ljude koji vole prirodu, a nemaju potrebu za izravnim dodirom sa životinjom ni dovoljno slobodnog vremena za pse, mačke, tvorove ni ostale dlakave ljubimce. Jednostavni su i jeftini za držanje i ne smrde.

.

Budući da su svi arborealne vrste, potrebna oprema je viši i uži terarij (naravno, uvijek vrijedi pravilo što veći to bolji, kao i za ostale životinje), kao supstrat se stavlja manja količina zemlje te, ovisno o prehrani pojedine vrste, grane kupine, maline, ruže ili ligustruma, na kojima životinje borave i ujedno ih jedu. Grane je treba zamjenjivati novima kada životinje pojedu lišće, a unutrašnjost terarija i lišće treba, ovisno o vrsti paličnjaka, prskati vodom jedanput do dvaput na dan, da životinje mogu piti.

Životni vijek paličnjaka je, ovisno o vrsti, 1- 2 godine i u tom vremenu većina njih izlegne brojno potomstvo. Neki se paličnjaci razmnožavaju posve partenogenetski, što znači izbacivanje oplođenih jaja bez oplodnje. Rastu presvlačenjem iz stadija u stadij te ženke najčešće prođu šest presvlačenja tokom života, a mužjaci pet. Uglavnom su noćno aktivne životinje. Kada se osjećaju ugroženima pokazuju slijedeće reakcije: (i) satima se prave se da su mrtvi, (ii) njihanjem oponašaju puhanje vjetra kroz lišće ili granje i (iii) ispuštaju miris iz mirisnih žlijezda smještenih na toraksu.

Najčešće držane vrste paličnjaka

RUŽIČASTOKRILI PALIČNJAK (Sipyloidea sipylus)

.

Ženka naraste do 10 cm dužine. Odrasle jedinke imaju krila srednje veličine kojim se koriste za letenje na kraće razdaljine. Kada se osjete ugroženima, obično pri hvatanju u ruku i vađenju iz terarija, iz mirisne žlijezde na donjem dijelu toraksa ispuštaju miris sličan skanku. Druga obrambena reakcija im je da prilikom dodira padaju s grančice na tlo i prave se mrtvi. Krila su obično ružičasta, bijela ili smeđa. Neki imaju krila i u drugim bojama. Posjeduju vrlo duge antene. Žive oko 12 mjeseci. Jaja počinju polijegati dva tjedna nakon zadnjeg presvlačenja, te svaka jedinka polegne i do sto jaja. Jaja koja su duguljasta, sa sitnim dlačicama, lijepe na lišće biljaka kojima se hrane ili na stako terarija. Mužjaci su dugi oko 6-8 cm i ekstremno su rijetki. Prehrana: lišće kupine, maline ili ruže. Preferiraju lišće kupine. Prirodno stanište: Madagaskar.

.

GUADALUPEANSKI PALIČNJAK (Lamponium guerini)

.

Između mužjaka i ženki postoje značajne razlike. Ženke narastu oko 7-8 cm. Tijelo im je cilindrično i mnogo su krupnije od mužjaka. Antene su dugačke oko 4 cm, a na stražnjem dijelu glave imaju osam malih bodlji. Noge su zelenkasto- smeđe. Ženke žive oko 6 mjeseci, a mužjaci neznatno duže. Nimfe su dugačke oko 1-1,5 cm i tamno su smeđe boje. Inkubacija jaja traje oko 4 mjeseca pri 25^o C u blago vlažnoj atmosferi. Jaja su dugačka oko 4 mm a široka oko 2 mm. Vrlo su aktivni kada se uzimaju na ruke, te se čini da ih to ne smeta jer ne pokazuju nikakve obrambene reakcije. Njihov način mimikrije u prirodi je smeđe- bijela boja tijela kojom oponašaju izmet ptice, kako bi predatorima u prirodi bili u potpinosti neprivlačni.

Prehrana: lišće kupine, hrasta, maline i ruže, te eukaliptus. Jednako kao i ružičastokrili paličnjaci, preferiraju lišće kupine.

Prirodno stanište: otok Guadalupe (Meksiko).

VIJETNAMSKI PALIČNJAK (Baculum extradentatum)

.

Ovaj paličnjak ima izgled pravog štapića i u većini slučajeva se razmnožava partenogenetski jer su mužjaci ekstremno rijetki. Inkubacija jaja traje oko 4-5 mjeseci. Vrlo su miroljubivi i ne boje se ljudskog dodira.

Prehrana: lišće kupine, bršljana, maline ili ruže.

Prirodno stanište: Vijetnam.

INDIJSKI PALIČNJAK ( Carausius morosus)

Najduže držan i najbolje proučen paličnjak. Budući da već duže vrijeme služi kao pokusna životinja u raznim institutima i fakultetima, naziva se i laboratorijski paličnjak. Ima štapićasto, cilindrično tijelo žućkasto-zelenkaste boje. Odrasli narastu do veličine od oko 10 cm. Mužjaci su vrlo rijetki, manji su od ženki, te im je donji dio tijela crvenkaste boje. Ženke polažu velik broj jaja nastalih partenogenetski, a inkubacija traje oko 4 mjeseca. Mlade nimfe izgledaju kao manje kopije odraslih jedinki i zadnji puta se presvlače u dobi od oko pet mjeseci. Životni vijek im je oko godinu dana.

.

na slici gore: mladi indijski paličnjak

Prehrana: lišće kupine ili maline.

Prirodno stanište: Indija.

DIVOVSKI BODLJIKAVI PALIČNJAK (Extatosoma tiaratum)

Jedan od najljepših i najzanimljivijih paličnjaka, ujedno i vrlo osjetljiv. Potrebna mu je vlažnija okolina nego ostalim vrstama pa je terarij i bilje uputno prskati vodom dva do tri puta na dan. Odrasle ženke imaju dugačko i okruglo, teško tijelo i narastu do 20 cm dužine. Na nogama imaju kožna proširenja, a tijelo je pokriveno brojnim bodljama koje služe obrani i kamuflaži, uključivši čuperak bodlji na čunjastom zatiljku glave. Krila su premala za let, osobito kada je ženka gravidna. U ovih je paličnjaka izražen spolni dimorfizam, pa su mužjaci manji i tanji te narastu do 10 cm. Ne posjeduju bodljaste izrasline, osim bodlji oko glave. Imaju duga krila i dobri su letači, ali lete samo kada su ugroženi ili u potrazi za ženkom.

.

Kada su ugroženi, pripadnici oba spola čvrsto stoje na prednjim i srednjim nogama i abdomenom podignutim u zrak, u tzv. „škorpion pozi“. Odrasli mužjaci mogu otpuštati i obrambeni miris koji ljudima nije odbojan, a podsjeća na miris karamela. Jedan od oblika kamuflaže je i viseći položaj među lišćem, sa savijenom abdomenom, i ljuljanje naprijed-natrag, čime, kao i većina ostalih paličnjaka, oponašaju lišće koje se ljulja na vjetru. Mogu biti raznih boja – smeđi, išarano smeđi, sivo-smeđi, zeleni, krem, žuti, pa čak i posve bijeli. Razmnožavaju se spolno i stvaraju jaja čija inkubacija traje oko 4 mjeseca. Kada u populaciji nema mužjaka, ženke se razmnožavaju partenogenetski. Iz jaja nastalih na takav način izlaze samo ženke, a inkubacija može trajati i do 9 mjeseci. Jaja se inkubiraju pri 25^o C. Iako su odrasle jedinke vrlo spore, nimfe su brze i aktivne. Kretanje se usporava kako se jedinke presvlače iz faze u fazu. Ženke kroz presvlačenje dobivaju i karakterističan bodljasti izgled.

.

Prehrana: lišće kupine, maline, ruže.

Prirodno stanište: Qeensland, Južni Wales.

CRNA LJEPOTICA (Peruphasma shultei)

Vrsta paličnjaka otkrivena tek 2004. godine. Za sada se o njima vrlo malo zna i piše, ali zanimljivo je da nastanjuju samo jednu regiju u Peruu, površine manje od pet hektara. Otkako su otkriveni, postali su vrlo popularni ljubimci zbog svog prekrasnog izgleda. Imaju crno tijelo s intenzivno žutim očima, a odrasle jedinke imaju mala, jarko crvena krila koja izgledaju poput cvijeta. U zarobljeništvu se hrane isključivo ligustrumom, vrlo su brzi od malena, a brane se i ispuštanjem tekućine koja u nekih ljudi izaziva kihanje. Preferiraju vrlo suho stanište, te je terarij dovoljno malo poprskati vodom svaka 3 do 4 dana.

.

Nekoliko zanimljivosti o paličnjacima

• Nimfe mogu regenerirati dijelove ekstremiteta izgubljene prilikom presvlačenja.
• Neki paličnjaci narastu do 30 cm, a najduža dosad poznata jedinka bila je ženka pronađena na Borneu, dužine 54,5 cm.
• Na nogama imaju i nokte i prijanjalke, kojima se mogu penjati i po okomitoj površini.
• Ženke tijekom života polegnu više od sto jaja.
• Svi su biljojedi.

Piše: Maja Lukač, dr.vet.med., Veterinarska ambulanta “Šapa”, Taborska 5 a, tel. 01 3098 038, mail: malukac@inet.hr